Povijest sela Djakovići
* * * * * * * * * * * * * * * * *

::.. Djakovići
         Selo se nalazi 6 km sjeverozapadno od centra komune i graniči sa Kasapovićima i Vidoševićima (SO Travnik).
         Dobilo je ime navodno po nekim đacima koji su dolazili ljeti iz Travnika i stanovali u selu. Selo je tipično planinsko, raštrkano, bez zaselaka.
         Djakovići su bogati izvorima i ima ih mnogo, a najjači su: Potoci, Grozničevac (izuzetno hladna voda) koju je zbog hladnoče nemoguće piti i Rakite. Od potoka kroz selo protiču: Prihod, koji se ulijeva u Kasapovićku rijeku, Osrdak i Grozničevac. Nalazi se na Vilenici ispod brda Strikanice i Srednjeg brda Strikanica je, navodno dobila ime tako što su odatle >>> vile strijele <<<, odnosno gađale narod i stoku.
         Ne spominje se u pisanim izvorima ali je bilo naseljeno u sredjnjem vijeku. Na kraju sela ima groblje za koje miještani tvrde da je >> grčko <<. Međutim, na samom lokalitetu (koji zovu Briščić) može se ustanoviti da ima nekoliko utonulih spomenika za koje se ne može pouzdano tvrditi šta uopće predstavljaju. Danas se na lokalitetu nalazi stari drveni kriz koji je postavljen poslije jedne nepogode i po narodnom vjerovanju štiti selo od nevremena. Od 80-godišnjeg

Ivana Anđelića čuo sam da je od svojih starih čuo da su nekad davno u Bosni živjeli bogumili i da ih je kuga pomorila. Postoji predanje da je selo u prošlosti više puta stradavalo od kuge. U šumi iznad sela ima kužno groblje. Po narodnom predanju na selo je naišla velika zmija i podavila sve stanovnike koji su zakopani u kužnom groblju. Interesantno je da je ovdje kuga otjelotvorena u liku zmije, što sam rijetko slušao kad se radi o kugi. Zanimljiv je podatak da je hođža iz Kasapovića u slučaju suše dolazio sa djecom na ovo groblje da čini dovu (molitvu) za kišu. U selu su bila dva stara muslimanska groblja od kojih danas nema ni traga. Prilikom popisa 1879 godine u ovom selu nije živio nijedan Musliman, već isključivo katolici. Sasvim je sigurno da je selo u prošlosti opustjelo, a potom su ga begovi Zaimovići naselili kmetovima, pa je selo tako nastavilo da egzistira.
         Po popisu iz 1879 godine Djakovići su pripadali općini Grabovo i u 10 kuća živjelo je 55 žitelja, svi katoličke vjere. U popisu iz 1910 godine Djakovićima pripada zaselak Gunakovići, s tim što se u samim Djakovićima broj kuća i stanovnika gotovo nije ni promijenio (10 kuća, 57 stanovnika), ali u Gunakovićima je bilo 7 kuća 37 stanovnika, pa je u odnosu na 1879 godinu broj stanovnika znatno povećan. U prvom popisu po oslobodjenju 1948 godine u 48 domaćinstava živjelo je 190 stanovnika da bi po popisu iz 1971 godine u 47 kuća živjelo 285 stanovnika).           >>>    ORIGINALNI DOKUMENAT    <<<