Rijec autora

Drage djakovljanke, dragi djakovljani, prijatelji naseg sela i ostali posjetioci, srdacno vas pozdravljam i dobro dosli na nasu web stranicu! Nadam se da vam je drago vidjeti nase selo na Internetu, kojem mozete pristupiti u svakom trenutku i kad god ga se zazelite, a ono vam u mislima. Obecavam, za vas ce zauvijek biti ovdje. Bilo bi mi drago da bar nakratko osjetite djelic zavicaja. Na zalost, ne mogu vam docarati mir i tisinu naseg sela, pogled u vedro nebo, miris prirode, okus materinog kruva, okus vode iz vase cesme, zvukove, smijeha i vike, zvukove zvona od ovaca i krava, lavez pasa u nocnoj tami,....
Svrha ove stranica pred vama je podsjecanje, upoznavanje i ponvnog zblizavanja raseljeni djakovljana po Svijetu. Daljni cilj bi bio, ovim putem komuniciranje nas / naseg narod rasutog sirom svijeta. Nadam se da ce ova stranica u buduce istovremeno biti mjesto na kome cemo sretati stare i upoznavati nove prijatelje. Za vas doprinos u podatcima, slikama, novostima.... se unaprijed zahvaljujem. Vasi prilozi, kritike i ideje su takodjer dobrodosli koje mozete putem e-mail adrese andjelko@sosic.ch da posaljete.

Stihovi posveceni Djakovicima i ostalo

DOSLA SAM TI SELO MOJE
Dosla sam ti selo moje po prasnjavu tromu putu.
lspred kuce srela samo jednu lalu blijedo zutu.

Vidim orah ostarijo
a nase je tajne krijo,
Pa i one kruske zute
polomljene grane sute.

Na truli sam sjela prag
ma svaki mi cosak drag.

Ispod strije gnijezdo prazno ptici vise nepjevaju.
I dva ona stara bica vise me se nesjecaju

A tisina tobom seta pa me nesto grli tama
od toliko djece tvoje proljece ja dosla sama.
                                                   © Drinka Vrhovac Strukar / Pobrdjani


DjAKOVICI NAJLjEPSI NA SVIJETU
Selo moje ispod Vucije jame
dal ponekad pita neko zame.
Dali pita il mozda se veseli
selo moje reci ti to meni.

U proljece kad cvijece za cvijeta
dolazim ti ja iz tudjeg svijeta.
Kad si puno cvijeca i behara
eto mene i mojih drugara.

Djakovici najljepsi na svijetu
o tebi se moje misli pletu.
Misli pletu i zelja me vuce
samo u tebi se osjecam kod kuce.

Dolazimo tebi selo milo
ti si nama ko majcino krilo.
U tvom krilu lijepo ko u raju
Djakovici moj mili zavicaju.

Pjevat cemo nase pjesme stare
i ko nekad zavodit becare.
Nek se ori i neka svi znaju
tvoja djeca dosla rodnom kraju.

Djakovici najljepsi na svijetu
O tebi se moje misli pletu.
Misli pletu i zelja me vuce
Samo u tebi se osjecam kod kuce.
                                                  © Andjelko Sosic

USPOMENA
Probudi me miris kruha i jutarnji cvrkut ptica
sa osmjehom uspomena kad smo bili mala dica.
Silazimo niz verandu brojec svaku stepenicu
cujem mater kako moli "Pricuvaj mi Boze dicu".
Uz Brizinu caca ide sageo se nesto nosi
a nase se selo cudi "Pa cemu se on ponosi".
Nas sedmero oko stola nedjiljom u devet sati
dok blagosov cini caca za njim isto prica mati.
A bilo je smjeha i velikih zelja
ali nikad vise takvog veselja.
Cesto bude uspomena o rodnome kraju
i u mojih roditelja toplom zagrljaju.
                                                   © Drinka Vrhovac Strukar / Pobrdjani


DJAKOVICI MOJI
Djakovici moji rastrikani po brezuljcima i strani,
na jednoj od njih naseljeni su CELAMI.
Malo nanize niz ULICU, familije LESICI zive,
od njih se preko PRVANOVCA TORINA i ostale KRNJINE njive vide.
Tvoja BRIZINA je jedno rajsko mjesto,
ispod nje se nalizi kuca od ANDJELICA nesto.
Stara staza preko BEGOVOG LANISCA i VUCUJE JAME,
vodi na tvoj JERDENJAK navise CONDA i njihove strane.
CORICI i ponekad GUNJAKOVICI zvani,
poznati su po ljepoti i NIKICEVOJ RAVNI.
Imas SAMAR al ti tesko nije,
ispod kojeg se jedan dio LUKICA krije.
I brdo imas MANDINIM ga zvali,
na kojem stoji mala KAPELICA pred kojom su se ljudi krstili i klanjali.
BAJVANOVAC je tvoja blaga strana,
zimi od tvoje dijece sa sankama i skijama prosarana.
Po tebi se tvoji seljani igrali; KLIKERA, PITOLJAKA I KLSA,
a na LUKICA GUVNU kolo kad je na tvom GROBLJU bila misa.
KRCAVINA u sred sume mala livadica tvoja,
na njoj se igrala djeca lopte tome nema broja.
VUCIJE JAME, SICA, POTOCI i SLATKA VODA,
za tvoje lovce su od vijeka ziva zgoda.
Kao sto su tvoje vode to nema niko,
bistre, hladne i zdrave kao sto je mliko.
STUDENAC, GRONCAVAC, RAKITE…su jedne tvoje hladne vode,
mnoge zedne ljude napojile i cine tvoje livade plodne.
Tvoje vode su pokretale i tockove od vodenih MLINOVA,
koji su mljeli plodove donesenih u MISINI na ledjima tvojih sinova.
U samom centru PRIJOD te dijeli na dva dijela,
preko kojeg su tvoji seljani setali na prela i sjela.
U proslosti su se cak i BAJKE o tebi zbile,
pricane o VILENICI, MALOJ STINI i u njoj VILE.
DJAKOVICI selo moje, da ti pisem da si mi lijepo i milo,
to ti znas da jesi, ostajes i bilo.

ZORA SVICE U RODNOME KRAJU
Zlatno sunce iza Krcavine se radja,
dobro jutro rodna grudo meni najsladja.
Sunce se radja i svojom te toplinom grije,
u nosu osjecam miris od mog oca pusene skije.
Zora svice u mome rodnom kraju,
vec se cuje pjesma slavuja u Sefovom gaju.
Vec i Oro svoje krugove okrece iznad njive Kvoce,
kao da krilima pozdravlja cobanicu i njene ovce.
Sta je kisa bez dugine boje,
dobro jutro sve Djakovljanke moje.
Sta je Proljece bez mene u tebi,
a sta sreca onome ko ne dolazi k'tebi.
Sumi suma i Prijod zubori,
a Jarcisce kao da govori.
Djakovljanin sam, Djakovice volim ja,
Djakovici su za mene majka rodjena.

BOZIC BEZ DJAKOVICA
dok nocas sjedim pored bora,
ne spava mi se, a skoro ce zora.
osjecam miris CONDINOG borika,
i ljepotu djakovskog krajolika.
na mome boru kuglice sjaje,
tuzan ih gledam uz uzdisaje.
htio bih vam reci, al ne znam kako,
ceznja me vuce na DJAKOVICE i to prilicno jako.
noc odmice i vec svice zora,
duboki uzdasi uz zveket kuglica bora.
kuglice na boru tiho zvece!
jos jedan BOZIC, eto, bez DJAKOVICA protece.

OPRPOSTI MI SELO MOJE
oprosti mi, sto sam otisao, nisam znao, bio sam slijep i mlad.
mislio sam sreca je daleko, treba ostavit domaci prag.
ja odoh u tudji svijet, ostavih tamo svoje godine plodne.
a zivot ko zivot i ruzan i lijep, ali bez majke, grude rodne.
sudbina me daleko odvede teska srca odoh ja od tebe
kad god mogu ja ti dolazim da bi sretno bilo srce moje.
selo moje u srcu te nosim svako nek zna sa tobom se ponosim.
sretnu mladost provedoh u tebi, vjeruj nikada te zaboravio nebi.
jednog dana doci cu zauvijek k'tebi ostavit te necu nikad vise
sta je zivot bez rodnoga doma
sto i drvo bez korijena svoga.

DJAKOVICI SELO MOJE
sta te cini ljepim i izuzetnim
dal polozaj ili ljudima sretnim?
cak i novi travnik nate gleda,
i stari travnik bi, ali mu vucija jama neda.
cim u tebe stupi necija noga
postajes svima kao neka droga.
DJAKOVICI nas mili raju
najljepsi si u lasvanskom kraju.
zasto ti se vracam i o tebi pisem?
zato sto te volim, koliko disem.
u tebi provedoh dio svog zivota
i u sjecanju mi osta, sva tvoja ljepota.
misli na tebe, u meni ljubav bude
na prosle dane i godine lude.
bilo je nezaboravno i izuzetno
bili smo zadovoljni i zivili smo sretno.
ostaces uvijek centar naseg svijeta
ljubav, radost, sreca nek vjekovima jos u tebi cvjeta.

nekada     Sosic Andjelko     danas